# Poruka povodom Nacionalnog dana borbe protiv globalne arogancije

- Sejjid Modžtaba Husejni Hamnei
- Objavljeno: 4. novembra 2026 (2026-11-04)
- URL: https://mojtabakhamenei.world/bs/messages/message-national-day-against-global-arrogance/
- Persian original: https://mojtabakhamenei.world/fa/messages/message-national-day-against-global-arrogance/

بسم الله الرحمن الرحیم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Danas je Nacionalni dan borbe protiv globalne arogancije, dan koji u sebi objedinjuje niz prekretnica u svrstavanju fronta istine nasuprot frontu neistine i fronta potlačenih nasuprot frontu tlačitelja. Moglo bi se reći da ovog 13. abana iranski narod svoj stav prema zločinačkoj Americi zna jasnije i providnije nego ijedne druge godine; ipak, osvrt na korijene, razloge i prekretnice sve većeg neprijateljstva Amerike i čvrstog svrstavanja iranskog naroda nasuprot njoj svjetiljka je koja osvjetljava budućnost ovog puta.

Početak američkog nasilja nad iranskim narodom seže više od sedam decenija unazad, u vrijeme kada je Amerika izvela puč 28. mordada (19. augusta 1953) kako bi nastavila pljačku nacionalnih resursa i bogatstava, posebno nafte. I naredne decenije, sve do pobjede Islamske revolucije, bile su razdoblje u kojem su američki vladari ulagali silne napore da opljačkaju imovinu iranskog naroda. Na tom putu su, osnivanjem SAVAK-a i nametanjem teške sigurnosne atmosfere društvu, tadašnjoj tiranskoj vlasti još više odriješili ruke za gušenje svakog protestnog pokreta. Uoči veličanstvene pobjede Islamske revolucije poslužili su se svakojakim smicalicama da bi očuvali svoju marionetsku vlast. A iz njihovog neprijateljskog ponašanja u razdoblju nakon pobjede velike revolucije iranskog naroda može se predočiti dugačak spisak protunarodnih postupaka, koji obuhvata: podršku separatističkim grupama, pučistima i munaficima slijepih srca, koji su, pored naučnih, političkih i društvenih elita, bezdušno ubijali i mnoštvo običnih ljudi, čineći ih šehidima; direktnu i svestranu podršku Baas partiji u Prvom nametnutom ratu; ubijanje civila u putničkom avionu; široke, dugotrajne i teške ekonomske sankcije; planiranje i podršku brojnim neredima i smutnjama, pa čak i njihovo naoružavanje; atentat na generala Sulejmanija, nacionalnog heroja Irana i islamskog ummeta; krađu imovine i dobara iranskog naroda u raznim zemljama; i konačno direktnu vojnu agresiju u Drugom i Trećem nametnutom ratu te ubistvo velikog broja elita, naučnika i komandanata i mnoštva potlačenih ljudi Irana, od novorođenčadi i djece do staraca, koji su pali kao šehidi, a na čelu svih njih uzvišenog Vođe Islamske revolucije (neka Allah posveti njegovu čistu dušu).

U svim ovim fazama arogantni predvodnici Amerike i njihovi poslušnici uvijek su nastojali nametnuti svoju dominaciju i natjerati Iran na predaju, a u najnovijim izdanjima ovog nasilništva čak su odbacili sve lažne i varljive međunarodne običaje i privide te bestidno teže rasparčavanju zemlje, klečanju naroda, rušenju sistema i uništenju izvorne i drevne iranske civilizacije. Naravno, u svakoj fazi suočili su se s čvrstim zidom stvarnosti na terenu i postojanim stijenama volje ponosnog iranskog naroda, a posljedice svojih pogrešnih proračuna i arogantnih iluzija natovarili su, u vidu teških troškova, na pleća američkog naroda i marionetskih vlada američke države.

Sada je priča o dugotrajnom neprijateljstvu Amerike prema muslimanskom iranskom narodu i o ponosnom otporu svih Iranaca ovom neprijatelju dospjela dotle da su ne samo 13. aban nego svi dani i sati postali dani otpora i borbe protiv Velikog šejtana. Danas prizorište Perzijskog zaljeva, a posebno Hormuškog moreuza, kao što je razotkrilo ništavnost mita o američkoj nepobjedivosti, pokazuje i slabost i poniženost vlada koje se oslanjaju na bilo koju silu osim vlastitog naroda, te nevjernost i nemoć velikih sila u odbrani svojih marionetskih vlada. Iako su iransko upravljanje Hormuškim moreuzom i uništenje američkih vojnih baza u zemljama regije bili odgovor na američku agresiju i zločin u Trećem nametnutom ratu, to se istovremeno smatra i ofanzivnim džihadom protiv arogancije u regionalnim razmjerama, koji će, ukoliko se prekoračenja ponove, poprimiti mnogo šire razmjere. Ovaj znak moći, uz jedinstvo poprišta fronta istine i mudre i snažne epopeje fronta otpora od Palestine i Libana do Iraka i Jemena, svijetla je zora koja uliva nadu u uzdizanje zastave fronta istine i pripremanje terena za novi svjetski poredak; jer kad god front istine ima oslonac na Allaha, postojanost i požrtvovanost, front neistine, ma kolika bila njegova moć i snaga i ma ko i šta bio, neće moći odoljeti pred njim, a povlačenje i poraz njegov su neizbježni kraj, jer «اِن‌َّ الباطلَ کانَ زَهوقا» (zaista je neistina osuđena na propast) (Kur'an, El-Isra 17:81).

Hvala Allahu, iranski narod je dobro usvojio velike pouke iz učenja čistog Muhammedovog islama (neka je Allahov blagoslov i mir na njega i njegovu porodicu), iz spoznaja Islamske revolucije i iz škole svojih mudrih predvodnika, velikog Homeinija i šehida Hamneija (neka Allah uzvisi njihov plemeniti položaj), a s ostvarenjem Božijih obećanja njegovo vjerovanje u ispravnost ovog puta iz dana u dan postaje sve dublje. Danas je, uslijed sramote koju su arogantni sami sebi nanijeli, američka moć i dominacija na zalasku doživjela nepovratan pad u obje dimenzije, i tvrde vojne moći i međunarodne meke moći, a proces njenog urušavanja se ubrzao.

Ako još ima onih koji gaje i najmanju nadu u promjenu ponašanja ili u stranačke i frakcijske smjene u sistemu dominacije, ili misle da ustupcima Americi mogu nju odvratiti od neprijateljstva prema iranskom narodu, teško se varaju. Ova pogrešna predodžba nezahvalnost je prema velikim osvajanjima koja je muslimanski iranski narod postigao zahvaljujući oslanjanju na Allaha, postojanosti i borbi na Božijem putu. Želja Velikog šejtana jeste bezuslovna predaja iranskog naroda, a i najmanja sklonost predaji pred dominantnim neprijateljem upropastila bi ogroman kapital stečen zahvaljujući krvi šehida i požrtvovanosti svih pripadnika naroda i učinila bi arogantnog neprijatelja još smjelijim za nove pretjerane zahtjeve, naredne ratove i nove drskosti.

Jedini put do postizanja tačke apsolutnog odvraćanja jeste nastavak strategije „Sve snažniji Iran“ na putu svestranog napretka; a jedinstvo, sloga i društvena kohezija osnovni su element uspjeha na tom putu, koji treba da vlada svakom pojedinačnom i društvenom riječju i djelom naroda i zvaničnika. U tom smislu, kao što je podrška naroda zvaničnicima neophodna, važno je i da zvaničnici nastave i pojačaju svoju posvećenost udvostručenom služenju u džihadskom duhu, iskrenoj bliskosti s narodom, osiguravanju njegove egzistencije, blagostanja te materijalnog i duhovnog rasta, kao i očuvanju njegovog dostojanstva i neovisnosti.

Predvodni sloj u izgradnji svijetle i veličanstvene budućnosti dragog Irana jesu naši mladi, studenti i učenici, koji trebaju neprestano nastojati da zauzmu i razore mračnu jazbinu „malodušnosti, beznađa i nemogućnosti“ i osvoje svijetli dom „nade i mi možemo“. Preduslov ove misije jeste izuzetna uvježbanost i opremanje svakovrsnim oružjem znanja, bogobojaznosti, vještine, morala, volje i izuzetnog truda, kao i „zajednički zavjet“ za dostizanje uzvišenih ciljeva.

Nadamo se da će, Božijom milošću i dovom našeg gospodara (neka Uzvišeni Allah ubrza njegovo časno pojavljivanje), iranski narod što prije doživjeti pobjedu, sreću i svestrani napredak te da će se steći uslovi za sve veći i brži zalazak dominacije Velikog šejtana. «اِنّهم یَرونَهُ بعیداً و نَراهُ قریباً.» (Oni ga smatraju dalekim, a Mi ga vidimo bliskim.) (Kur'an, El-Me'aridž 70:6–7)

Sejjid Modžtaba Husejni Hamnei
13. aban 1405.