Poruka trideset trećem državnom skupu o namazu

Ovo je prijevod izvornog perzijskog teksta. Izvorni tekst na perzijskom

بسم‌الله‌الرّحمن‌الرّحیم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Pažnja prema uzvišenoj stvari „uspostavljanja namaza“, a posebno održavanje skupa o namazu, spada u nužne i potrebne mjere koje su u zemlji od početka sedamdesetih godina (iranskog kalendara) oblikovane zalaganjem učenjaka mudžahida bliskog narodu, profesora Kur'ana i vrsnog propovjednika hudždžetu-l-islama ve-l-muslimina Qaraatija (neka potraju njegovi blagoslovi). Posebna pažnja uzvišenog šehidskog Vođe (neka Allah uzvisi njegov časni položaj) prema ovoj stvari i njegove važne, stalne i naglašene preporuke u porukama upućenim trideset dvama prethodnim skupovima dodatno povećavaju važnost ovog pravca djelovanja. Nesumnjivo, govoriti ili pisati o namazu dolikuje nivou Božanske objave i riječi Plemenitog Poslanika (neka je Allahov blagoslov i mir na njega i njegovu porodicu) i Bezgrješnih imama (neka je blagoslov i mir na njih), a pero ljudi poput mene je premalo da bi pisalo o dubini spoznaja namaza. Ali identitet i zahtjevi islamskog društva i dužnosti njegovih službenika, naročito vođstva Islamske revolucije, nalažu da u tom pogledu podsjetim nekoliko rečenica sebe, sve ljude i odgovorne.

Namaz je jedna od najljepših velikih blagodati Uzvišenog Istinitog, neka je velika Njegova slava i uzvišenost, najuzvišenija institucija, simbol i stub vjere, nit povezanosti svakog od nas radi bliske i neposredne veze s beskonačnim i vječnim Božanskim izvorom. Ovaj eliksir uspjeha i spasa i stub lijepog života (hajat-i tajjibe) jeste i čvrst i stalan oslonac i nepresušna zaliha čovjeka u borbi protiv šejtana strasti (nefsa) i ovosvjetskih šejtana, i vrelo ljubavi, nade, blagosti i smirenosti, a spuštanje blagoslova i obilje Božije opskrbe dolaze i povećavaju se kroz uspostavljanje namaza i traženje oprosta (istigfar).

Ali obaveza namaza nije samo pojedinačna dužnost, i prema kur'anskom učenju, uspostavljanje namaza je prvi plod i znak vladavine dobrih ljudi, jer «اَلّذینَ اِنْ مَکَّنّاهُم فی الأرضِ اَقاموا الصَّلاة» (one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati; Kur'an, El-Hadždž 22:41). Činjenica da se ovaj ajet navodi neposredno nakon ajeta o obećanju Božije pomoći onima koji pomažu Uzvišenog Allaha i o njihovom džihadu u blagoslovljenoj suri El-Hadždž pokazuje da uspostavljanje namaza, kao čvrst oslonac spominjanja Allaha, nade i povjerenja u Njega, ima posebnu ulogu u džihadu, osvajanju i pobjedi na poprištima borbe, naročito na poprištu borbe koje je danas pred iranskim narodom.

Danas, kada je uvjet snage i moći dragog iranskog naroda ispunjen više nego ikad ranije, svaki pripadnik probuđenog naroda adresat je ove ponavljane Božije naredbe o uspostavljanju namaza: «اَقیموا الصَّلاة» (obavljajte molitvu). Osim toga, sve utjecajne osobe u društvu, od očeva i majki i porodica do učitelja i prijatelja, od profesora i elite do poznatih lica i slavnih osoba, kao i sve institucije i tijela koja oblikuju kulturu, uključujući džamije, džume-namaze, škole, univerzitete, vjerske škole (hevze), Radioteleviziju, kulturne i društvene aktiviste i narodni Basidž, naročito oni koji su u kontaktu s adolescentima i mladima, imaju dvostruku odgovornost u tome.

Uspostavljanje namaza u svim njegovim fazama dopunjavanja i nivoima usavršavanja, u cijelom društvu i zemlji koja je podigla zastavu čistog Muhammedovog islama (neka je Allahov blagoslov i mir na njega i njegovu porodicu) i ponosi se vladavinom islama, spada u najvažnije stvari i nužno je za pripremu terena za prelazak puta od faze pokreta i Islamske revolucije do faze islamskog društva, nakon čega će postati moguće dosegnuti fazu islamske civilizacije. Institucionalizacija, rasprostranjenost i općenitost namaza, a zatim opće nastojanje da se on lijepo obavlja, dvije su glavne stranice linije nastojanja za ostvarenje ovog važnog cilja, a oživljavanje džamija i druge mjere za povećanje broja i podizanje vanjskog kvaliteta zajedničkih i džuma-namaza neophodni su preduvjeti za postizanje ovog važnog cilja. U svemu tome veoma je istaknuta uloga imama zajedničkih i džuma-namaza, koji trebaju biti utočište ljudima i uho koje sluša i prihvata njihove jade.

Nadam se da će, Božijom dobrotom i posebnom pažnjom i dovom našeg gospodara (neka Uzvišeni Allah ubrza njegovo časno pojavljivanje), naš dragi narod i zemlja biti uspješni i podržani u uspostavljanju namaza i korištenju njegovih dobrota i blagoslova.

Sejjid Modžtaba Hosseini Hamenei, 9. mehr 1405.