Poruka uzvišenog Lidera Revolucije povodom Sedmice svete…

Ovo je prijevod izvornog perzijskog teksta. Izvorni tekst na perzijskom

بسم‌الله الرّحمن الرّحیم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

وَ لَقَدْ اَرسَلنْا موسی بِایاتِنا اَنْ اَخرِجْ قَومَکَ مِنَ الظُّلُماتِ اِلی‌ النّورِ وَ ذَکِّرْهُم بِاَیّامِ الله
Mi smo Musaa poslali s dokazima Našim: „Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opominji ga Allahovim danima!“ (Kur'an, Ibrahim 14:5)

Prvi dani mjeseca mehra podsjećaju na Allahove dane i na veliki i trajni fenomen osmogodišnje predane odbrane iranskog naroda u Prvom nametnutom ratu. U tim danima toplo sijanje sunca Revolucije na prostranstvu iranske zemlje širilo je ugodan osjećaj nacionalne solidarnosti i odanosti školi i učenju revolucionarnog islama, pod čijim su se utjecajem topili ledovi dominacije te starog i novog kolonijalizma. U tim danima neki od Iranaca sjećali su se događaja od dvadesetak godina ranije – zlonamjernosti kolonijalista, događaja vezanih za nacionalizaciju naftne industrije i američkog puča. Drugi su o tome slušali vijesti, a mnogi od njih dobro su osjetili stvarnost onoga što je strana dominacija nad poslovima naše zemlje bila učinila. A dani prije toga bili su mračni dani, kada su ambasadori arogantnih država saopćavali šahu zemlje šta mora, a šta ne smije, a on je to, rado ili nerado, provodio, sve dok velika revolucija iranskog naroda pod vodstvom imama Homeinija nije srušila taj poredak. Ti mračni dani su, zahvaljujući ovoj revoluciji, prerasli u svijetle dane uspostavljanja Islamske Republike Iran. To je veoma teško palo silnicima koji su pohlepno gledali na bogatstva ove zemlje i koji su godinama, da bi ih prisvojili, činili razna zla njenom narodu. Stoga su od tada sav svoj trud i nastojanje usmjerili na vraćanje toka nabujale rijeke revolucionarnog naroda u prijašnji smjer, a Prvi nametnuti rat bio je njihov najvažniji potez u prvoj deceniji blagoslovljenog postojanja Islamske Republike.

Iz plamena tog rata, koji je zapalila protunarodna partija Baas u zabludi o ratu od nekoliko dana i lakoj pobjedi, islamski poredak je, poput feniksa, ustao uzrastao i snažniji nego prije, glasniji i višeg leta nego ranije; i to je postala trajna osobina ovog poretka u kasnijim događajima koje je skovao neprijatelj.

Oni dani kada je neprijatelj ovog naroda nad njim bio postavio svoje sluge i provodio novi oblik kolonijalizma, zahvaljujući Revoluciji i podizanju zastave islama i džihada u okrilju nametnutog rata, pretvorili su se u slavne dane u kojima se, i nakon 38 godina od njegovog završetka, pri razmatranju svakog pojedinog događaja i iskrenih kazivanja onih koji su preživjeli, pojavljuju uzori – od kojih je svaki pouka u ibadetu, hrabrosti, otporu, moralu i ljudskosti – poput blistavih zvijezda na vrhuncu historije naše zemlje.

Oni dani kada je, na početku napada privjesaka sistema dominacije, naša zemlja od tagutskog režima bila naslijedila prazne ruke za odbranu od mnogih prijetnji, zahvaljujući uspostavljanju istine i Božijoj pomoći, sada su došli do dana u kojima sami agresivni silnici, a ne njihovi sljedbenici, pred napadima boraca islama traže zaklon i preklinjući pružaju ruke za prekid rata.

Dani u koje bi oni voljeli vratiti našu zemlju bili su dani puni zaostalosti, poniženja i sramote, ovisnosti i lošeg ugleda Irana u islamskom svijetu; a ovi dani u kojima se nalazimo puni su napretka, časti, nezavisnosti i najvišeg ugleda u islamskom svijetu, štaviše u cijelom svijetu. Danas nas neki smatraju četvrtom supersilom svijeta. Naravno, oni to govore na osnovu ovosvjetskih proračuna; međutim, Božiji proračuni zemlju koja sebe smatra pripadnom čistom Poslanikovom potomstvu (neka su Božiji blagoslovi i mir na sve njih), čiji je narod većinom privržen tim uzvišenim ličnostima i koja se ne boji uspostavljanja istine, smatraju prvom silom svijeta.

Tih dana su dva mora na jugu Irana bila poprište neprijateljskih snaga, ali ovih dana oni, zbog bolnih udaraca koje su primili od hrabrih boraca i čuvara Hormuškog moreuza, ne dolaze dalje od Arapskog mora, a kad god su se izložili tom riziku, nanijeli su štetu sami sebi; i uskoro će se i Arapsko more osloboditi od njih.

Bili su dani kada su silnici psihološkim operacijama i stvaranjem atmosfere zastrašivanja ispraznili ulice glavnog grada i pokrenuli puč protiv težnje ovog naroda za nezavisnošću, a potom 25 godina pljačkali bogatstva ove zemlje; međutim, ovih dana naši sunarodnici već sedam mjeseci svojim odgovornim i žarkim prisustvom ukrašavaju trgove i ulice širom zemlje, kako bi srca boraca islama bila ohrabrena, a neprijatelj utonuo u strah. Isto tako, više od 30 miliona Iranaca izrazilo je spremnost da žrtvuju svoje živote, a kada je, radi svojevrsnog organiziranja, uslijedio poziv na ponovno izjašnjavanje o njihovom prisustvu, samo u prvih 100 minuta više od pet stotina hiljada ljudi popunilo je traženi kapacitet. Sada širom islamskog Irana, koji je ukrašen prisustvom Iranaca iz različitih naroda, postoje razna izjašnjavanja o spremnosti, a posebno o oružanoj spremnosti, kako bi se stvorilo bojište koje će njima donijeti slavu, a njihovom neprijatelju sramotu.

Bili su dani kada se hrabrost stanovnika ove zemlje prepoznavala po njenim muškarcima; a sada smo u danima u kojima žene u nekim područjima hrabrog prisustva prestižu muškarce.

Bili su dani kada je neprijatelj nastojao neprestano slabiti društvenu pozadinu poretka, ali ovih dana razni slojevi društva, uz očigledne razlike, ustrajavaju na očuvanju svojih ispravnih stavova, uključujući očuvanje Hormuškog moreuza punog dobra i berićeta.

Ovo poređenje između prijašnjih dana i sadašnjih dana može se još proširiti i objasniti, ali, jednom riječju, ja, kao sluga dragog iranskog naroda, izjavljujem da su oni prijašnji dani, za čijim povratkom naš neprijatelj žudi, prošli i da se više nikada neće ponoviti. I naravno, s bolom i tugom moram podsjetiti da je ovih dana veoma upražnjeno mjesto velikog Homeinija i veličanstvenog šehida Hamneija, neka Allah uzvisi njihov plemeniti položaj, kojima današnja čast zemlje duguje za njihovo vođstvo. Međutim, zahvaljujući dragocjenoj riznici njihovih djela i blistavih i upućujućih riječi koje su ostavili svojim sljedbenicima, budući dani bit će neusporedivo veličanstveniji od ovih dana. Jer onaj feniks koji je ustao iz plamena Prvog nametnutog rata sada je, uslijed pritisaka neprijatelja, a posebno dva posljednja nametnuta rata, toliko narastao da sjena njegovog leta pada i na neprijateljske zemlje.

Ovom prilikom veoma je prikladno da se, povodom druge godišnjice šehidske smrti junačkog arapskog emira i velikog simbola Fronta otpora, uzvišenog šehida sejjida Hasana Nasrallaha, neka Allah posveti njegovu čistu dušu, prisjetimo njega. Čovjeka koji je bio iskreni dobronamjernik svog naroda i svoje škole, čije su iskrene i slatke hutbe i hrabri postupci učvršćivali srca njegovog naroda, štaviše slobodoumnih ljudi svijeta. Čovjeka koji je ime Libana, male zemlje koja je godinama bila stražnje dvorište nekih sila, uzdigao do veličine. Čovjeka kojem su pomoć i pobjeda bili stalni pratioci, i čovjeka kakvog, bez sumnje, u čitavoj historiji Šama do danas, nakon vjerovjesnika i njihovih nasljednika, ta drevna zemlja nije iznjedrila po veličini. I naravno, njegova slavna zastava sada je u rukama šejha Naima Kasema, neka ga Allah sačuva, koji hrabro, na čelu čvrstih i ašurskih redova Hezbollaha, nastavlja njegovim putem.

Ovi dani Libana su pred sudom historije, štaviše već od sada, istaknuti i slavni dani za njih i sve mudžahide otpora, a dani poniženja i, na kraju, sramote za one koji su, suočeni s cionističkim neprijateljem, svoje nade polagali u lažna obećanja silnika i svojih zlonamjernika. Oni će, za razliku od sejjida šehida otpora, sejjida Hašima Safijuddina i sadašnjih mudžahida otpora, koji će kroz vrijeme sijati poput blistavih zvijezda i biti vodiči onima koji traže put, a ostali su u nedoumicama, vrlo brzo, već pri prvom listanju stranica historije, biti zakopani i zaboravljeni, a kad god se u budućnosti spomenu, podsjećat će na zlo, nepromišljenost, pa možda čak i izdaju.

Na kraju se nadam da se, uz kontinuiranu Božiju dobrotu i posebnu dovu našeg gospodara, neka Allah Uzvišeni ubrza njegov plemeniti izlazak i neka su naše duše žrtva za njega, iranski narod i svi pristalice otpora neće suočavati ni sa čim drugim osim s pomoći, pobjedom i čašću, a njihovi neprijatelji ni sa čim drugim osim s porazom i poniženjem; Allahovom dobrotom i plemenitošću.

Sejjid Modžtaba Husejni Hamnei, 6. mehr 1405.