Nevruska poruka za 1405. godinu – godinu „Ekonomije otpora…

Ovo je prijevod izvornog perzijskog teksta. Izvorni tekst na perzijskom

بسم الله الرّحمن الرّحیم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

یا مقلب القلوب والابصار یا مدبّر اللیل و النهار یا محوِّل الحول و الاحوال، حَوِّل حالَنا الی احسن الحال.
O Ti Koji srca i poglede okrećeš, o Ti Koji noću i danom upravljaš, o Ti Koji godinu i stanja mijenjaš, promijeni naše stanje u najljepše stanje.

Ove godine proljeće duhovnosti i proljeće prirode, to jest blagoslovljeni Ramazanski bajram i drevni praznik Nevruz, podudarili su se, te ova dva praznika, vjerski i nacionalni, čestitam svakom pripadniku naroda, a posebno blagoslovljeni Ramazanski bajram čestitam svim muslimanima svijeta. Također, smatram potrebnim da povodom upečatljivih pobjeda boraca islama uputim čestitke svima, a svim porodicama i ožalošćenima uzvišenih šehida Drugog nametnutog rata, puča u mjesecu dej i Trećeg nametnutog rata, kao i šehida sigurnosnih i graničnih snaga i šehida neznanih vojnika, izrazim svoje saučešće i suosjećanje.

Povodom dolaska solarne 1405. godine imam nekoliko riječi koje u nastavku iznosim.

Najprije ću se ukratko osvrnuti na neke važne događaje protekle godine. U protekloj godini naš dragi narod iskusio je tri rata, vojna i sigurnosna. Prvi rat bio je rat u mjesecu hordad, kada je cionistički neprijatelj, uz posebnu pomoć Amerike i usred pregovora, podmuklim napadom ubio, učinivši ih šehidima, neke od najboljih komandanata i istaknutih naučnika zemlje, a potom i oko 1000 naših sunarodnika. Neprijatelj je, zbog teške greške u procjeni, mislio da će nakon dan ili dva upravo ovaj narod srušiti islamski poredak. Međutim, zahvaljujući budnosti vas, naroda, neusporedivoj hrabrosti boraca islama i brojnim žrtvama, vrlo brzo su se na njemu pokazali znaci bespomoćnosti i jada, te se, traženjem posrednika i pristajanjem na prekid neprijateljstava, na neki način spasio s ruba ponora.

Drugi rat bio je puč u mjesecu dej, kada su Amerika i cionistički režim, u uvjerenju da će iranski narod, zbog nametnutih ekonomskih teškoća, ostvariti neprijateljeve namjere, uz pomoć svojih plaćenika počinili bezbrojne zločine, ubili, učinivši ih šehidima, veći broj naših dragih sunarodnika nego u prethodnom ratu i nanijeli ogromnu štetu.

Treći rat je onaj u čijem se jeku sada nalazimo. Prvog dana tog rata, uplakanih očiju i ožalošćenih i slomljenih srca, ispratili smo milostivog oca ummeta, našeg velikog Lidera – neka Allah uzvisi njegov plemeniti položaj – dok je s velikom čežnjom, na čelu karavane šehida, na nebeskom putovanju hitao ka mjestu koje mu je bilo određeno u okrilju Božije milosti, u blizini čistih svjetala i u redovima iskrenih i šehida. Također, od tog dana nadalje postupno smo, s velikom žalošću, ispraćali i druge šehide ovog rata, među njima i mališane škole „Šedžere tajjibe“ u Minabu, hrabre i nevine zvijezde razarača „Dena“, komandante i borce šehide Korpusa, Armije, Policije (FARAJA) i Basidža, neznane vojnike, hrabre graničare i ostale pripadnike naroda, mlade i stare, koji su u karavani satkanoj od svjetla prošli pred nama. Ovaj rat je pokrenut nakon što je neprijatelj izgubio nadu u upečatljiv narodni pokret u svoju korist, i to u zabludi da će, ako ubije vrh poretka i određen broj utjecajnih vojnih ličnosti, u vama, našem dragom narodu, izazvati strah i očaj, navesti vas da napustite poprište i tako ostvariti san o ovladavanju Iranom, a potom i o njegovom rasparčavanju. Međutim, vi ste u ovom blagoslovljenom mjesecu post spojili s džihadom i uspostavili široku odbrambenu liniju prostranu koliko i sama zemlja, te čvrste rovove brojne koliko i njeni trgovi, mahale i džamije, i tako mu zadali zbunjujući udarac, toliko da je počeo izgovarati proturječne riječi i brojne besmislice, što je znak odsustva budnosti i slabosti poimanja.

Vi ste prethodno, 22. deja, slomili puč, a 22. bahmana ponovo pokazali svoje protivljenje globalnoj aroganciji i svoju neumornost, dok ste mu 22. esfanda, koji se podudario s Danom Kudsa, zadajući ovaj udarac, dali do znanja da on nema posla samo s raketama, dronovima, torpedima i vojnim stvarima; prva linija Irana daleko je veća od njegovog bijednog i skučenog poimanja. Ovdje mi priliči da se zahvalim svakom pojedincu našeg dragog naroda za stvaranje ovog veličanstvenog epa, kao i hrabrom, iskrenom i narodu bliskom predsjedniku i drugim zvaničnicima koji su na ovim skupovima, bez pretencioznosti i protokola, bili prisutni među narodom. Ovakvo djelovanje i njegovo javno iskazivanje samo po sebi može biti veoma pohvalno, jer sve više jača povezanost između naroda i onih koji upravljaju. Trenutno je, zahvaljujući začudnom jedinstvu koje je nastalo među vama, sunarodnicima, uz sve razlike u vjerskom, misaonom, kulturnom i političkom porijeklu, u neprijatelju nastao lom. To treba smatrati posebnom blagodati od Uzvišenog Istinitog, neka je velika Njegova slava, i na njoj se mnogo zahvaljivati jezikom, srcem i djelom. Jedno od nepromjenjivih pravila jeste da, kad god se na nekoj blagodati zahvaljuje, srazmjerno mjeri zahvalnosti njen korijen postaje čvršći ili se ona uzdiže, a zahvalnom se upućuje još više Božije pažnje. Ono što je sada potrebno u pogledu praktične zahvalnosti jeste da ovu najveću blagodat smatramo isključivo milošću od Uzvišenog Istinitog, neka je velika Njegova slava, i da se njome, koliko je moguće, dobro koristimo. Tako će ova povezanost zasigurno postati još veća i čvršća od čelika, a vaši neprijatelji još poniženiji i bjedniji. Ovo je bio osvrt na neke važne događaje 1404. godine.

A sada, kada se nalazimo na pragu 1405. godine, suočeni smo s nekoliko stvari. Jedna je da se zauvijek opraštamo od našeg dragog gosta, blagoslovljenog mjeseca ramazana 1447. godine – mjeseca u čijoj su se Noći kadr vaša srca okrenula višem svijetu i vi ste dozivali Milostivog Gospodara, a On je Svoj milostivi pogled usmjerio prema vama. Vi ste od našeg gospodara, neka Allah Uzvišeni ubrza njegov plemeniti izlazak, i od njegovog Gospodara tražili pobjedu, trijumf, zdravlje i razne blagodati, i, s obzirom na Božiju pažnju koja je uvijek bila usmjerena prema ovom poretku i ovom narodu, inšallah ćete dobiti ili upravo ono što je bila molba vaših srca ili nešto bolje od toga. Istovremeno s ovim rastankom, koji je to gorči i tužniji što je spoznaja ljudi veća, u toplom zagrljaju dočekujemo sretni i blagoslovljeni mlađak plemenitog mjeseca ševvala i sa strahom i nadom iščekujemo bajramski dar od Uzvišenog Istinitog, blagoslovljen i uzvišen neka je. Nadam se da se, nakon tih vaših savjesnih noćnih i dnevnih prisustava, dragi narode, i nakon stvaranja epa Dana Kudsa, Uzvišeni Istiniti neće prema nama odnositi drugačije nego Svojom plemenitošću, blagošću, oprostom i sveobuhvatnom dobrotom na koje smo se i mi i vi navikli; a posebno se nadamo da će uskoro, radosnom viješću o sveopćem otvaranju puta u pogledu općeg pojavljivanja našeg gospodara, Najvećeg Allahovog Velija, ispuniti radošću njegovo blagoslovljeno srce, čime će se na stanovnike svijeta spustiti razne vrste berićeta, Njegovom dobrotom i plemenitošću.

Druga stvar s kojom smo suočeni jeste važna prigoda drevnog praznika Nevruza – praznika koji sa sobom nosi dar prirode satkan od obnove, svježine i života i koji je u potpunom skladu s radošću i veseljem.

S jedne strane, za cijeli narod ovo je prva godina u kojoj naš Lider šehid i ostali uzvišeni šehidi nisu među nama. Posebno su srca porodica i ožalošćenih šehida ranjena gubitkom njihovih dragih. Ipak, ja, sa svoje strane i kao običan građanin koji u svom bliskom okruženju ima nekoliko šehida, smatram da bismo se, iako na sebi nosimo crninu i iako su naša srca gnijezdo tuge i žalosti za svim šehidima, veoma obradovali kada bi u ovim danima naše mlade nevjeste i mladoženje stupili u brak, i neka, inšallah, dova našeg Lidera šehida i ostalih plemenitih šehida ovog rata prati ove drage ljude na njihovom putu. Preporučujem da cijeli narod obavlja uobičajene posjete i uzvraćanja posjeta u ovim danima, naravno uz očuvanje poštovanja prema porodicama šehida i uvažavanje njihovog stanja; a moguće je da stanovnici svake mahale, ukoliko se postigne potrebna koordinacija i ukoliko bude moguće, svoje novogodišnje posjete započnu odavanjem počasti šehidima te iste mahale. Naravno, period koji je poštovana vlada odredila povodom nesreće šehidske smrti našeg dragog Lidera i dalje ostaje na snazi, a njegovo poštivanje i očuvanje smatra se jednim od stubova veličine ovog poretka i ove zemlje.

Nakon ovih riječi, imam još nekoliko kratkih napomena.

Prvo, moram posebno zahvaliti onima koji ovih dana, uz prisustvo na trgovima, u mahalama i džamijama, udvostručenim trudom još više ističu svoju društvenu ulogu – među njima nekim proizvodnim jedinicama, kako državnim tako i privatnim, nekim uslužnim esnafima, a posebno pojedincima koji razne korisne usluge besplatno pružaju ljudima, a da to njihovo zanimanje ne zahtijeva; i hvala Allahu, ovakvih ima u izobilju.

Drugo, jedan od pravaca neprijateljevog djelovanja jesu njegove medijske operacije, kojima ovih dana, posebno ciljajući um i psihu pojedinih pripadnika naroda, namjerava narušiti nacionalno jedinstvo, a samim tim i nacionalnu sigurnost. Moramo paziti da se ova zlokobna namjera ne ostvari zbog nemara i našim vlastitim rukama. Stoga moja preporuka domaćim medijima naše zemlje, uz sve misaone, političke i kulturne razlike koje mogu imati, jeste da se ozbiljno suzdrže od bavljenja slabostima. U suprotnom, postoji mogućnost da neprijatelj ostvari svoj cilj.

Treće, jedan od prozora nade za neprijatelja jeste iskorištavanje ekonomskih i upravljačkih slabosti koje su se oblikovale još odavno. Naš Lider šehid, neka Allah uzvisi njegov položaj, u različitim je godinama glavnu osu i slogan godine usmjeravao na pitanje ekonomije. I prema skromnom mišljenju ovog neznatnog, osiguranje egzistencije naroda, unapređenje životne i socijalne infrastrukture i stvaranje bogatstva za cijeli narod treba smatrati središnjom tačkom i vrstom odbrane, štaviše upečatljivog napredovanja, naspram ekonomskog rata koji je neprijatelj pokrenuo. Jedan od uspjeha koji mi je podaren bila je mogućnost da slušam riječi dragog naroda iz raznih društvenih slojeva. Između ostalog, u jednom periodu sam, neprepoznatljiv, putovao s vama ulicama Teherana u taksiju koji je na moj zahtjev bio obezbijeđen i slušao vaše riječi, i ovakvo uzorkovanje smatrao sam boljim od mnogih anketa. Moje viđenje se u mnogim slučajevima podudaralo s vašim riječima, koje su obično bile izražene u vidu raznih kritika vezanih za ekonomske i upravljačke aspekte. Pritom sam od vas mnogo toga naučio i i dalje tragam za novim saznanjima. Tako sam i ovih dana, prije i poslije 19. blagoslovljenog ramazana, ponovo nešto naučio od različitih osoba među vama koji ste bili prisutni na trgovima. Nadam se da neću biti uskraćen za ovu blagodat. Na osnovu ovih saznanja i slušanja, kao i drugih istraživanja, uložen je trud da se sačini djelotvoran i stručno utemeljen recept za liječenje, što je moguće sveobuhvatniji, i hvala Allahu, to je ostvareno u prihvatljivoj mjeri, te će uskoro, inšallah, biti spremno za provedbu od strane odgovornih osoba visokih stremljenja, uz saradnju svih pripadnika naroda. I na kraju ovog dijela, slijedeći primjer veličanstvenog Lidera šehida, slogan ove godine proglašavam: „Ekonomija otpora u okrilju nacionalnog jedinstva i nacionalne sigurnosti“.

Četvrto i posljednje, ono što sam u prvoj izjavi naveo o stavu i politici poretka u pogledu odnosa sa susjednim zemljama ozbiljna je i stvarna stvar. Osim elementa susjedstva, poznajemo i druge duhovne elemente, na čijem je čelu zajedničko ispovijedanje jasne vjere islama, kao i postojanje plemenitih svetišta i svetih mjesta u nekima od njih, prisustvo velikog broja Iranaca kao stanovnika i zaposlenih u drugima, te zajednička etnička pripadnost, zajednički jezik ili zajednički strateški interesi, posebno naspram fronta arogancije, u nekima drugima – a svaki od njih sam po sebi može učvrstiti dobre odnose. Između ostalih, naše istočne susjede smatramo sebi veoma bliskima. Odavno sam znao da je Pakistan zemlja prema kojoj je naš Lider šehid gajio posebnu naklonost, čiji se primjer pokazao u knedli u njegovom grlu tokom hutbi namaza zbog razorne poplave koja je ugrožavala živote naših istovjernika tamo. I ja sam iz različitih razloga uvijek tako mislio i nisam se ustezao to izraziti na raznim sastancima. Upravo ovdje želim zatražiti da dvije naše bratske zemlje, Afganistan i Pakistan, makar radi Božijeg zadovoljstva i radi toga da se ne razbije jedinstvo muslimana, uspostave bolje međusobne odnose, a ja sam, sa svoje strane, spreman poduzeti potrebne korake.

Također napominjem da napadi koji su u Turskoj i Omanu, koji obje s nama imaju dobre odnose, izvedeni na neke lokacije u tim zemljama nipošto nisu došli od oružanih snaga Islamske Republike niti od ostalih snaga Fronta otpora. To je smicalica koju cionistički neprijatelj izvodi koristeći se trikom lažne zastave, kako bi posijao razdor između Islamske Republike i njenih susjeda, a to se može dogoditi i u nekim drugim zemljama. Ostale stvari vezane za ovaj dio ranije sam naveo.

Nadam se da ćemo, uz dovu našeg gospodara, neka Allah Uzvišeni ubrza njegov izlazak, i pažnju Uzvišenog Stvoritelja, pred sobom imati dobru godinu, punu pobjeda i raznih materijalnih i duhovnih otvaranja puteva za naš narod i sve susjede i muslimanske narode, a posebno za pripadnike Fronta otpora, a godinu nimalo takvu za neprijatelje islama i čovječanstva. وَنُرِيدُ أَنْ نَمُنَّ عَلَى الَّذِينَ اسْتُضْعِفُوا فِي الْأَرْضِ وَنَجْعَلَهُمْ أَئِمَّةً وَنَجْعَلَهُمُ الْوَارِثِينَ وَنُمَكِّنَ لَهُمْ فِي الْأَرْضِ وَنُرِيَ فِرْعَوْنَ وَهَامَانَ وَجُنُودَهُمَا مِنْهُمْ مَا كَانُوا يَحْذَرُونَ. صدق‌ الله العلی العظیم و صدق رسوله الکریم و نَحنُ عَلی ذلکَ مِنَ الشّاهدین.
A Mi želimo da one koji su na Zemlji potlačeni bili milošću Svojom obasipamo, i da ih vođama učinimo, i da ih nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast damo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim pokažemo ono od čega su strahovali. (Kur'an, El-Kasas 28:5–6) Istinu je rekao Allah, Uzvišeni, Veličanstveni, i istinu je rekao Njegov plemeniti Poslanik, a mi smo tome svjedoci.

و السلام علیکم و رحمةالله و برکاته
A mir neka je s vama, i Allahova milost i Njegovi blagoslovi. Sejjid Modžtaba Husejni Hamnei, 29. esfand 1404.