Poruka povodom četrdesetog dana od šehadeta uzvišenog…

Ovo je prijevod izvornog perzijskog teksta. Izvorni tekst na perzijskom

بسم الله الرّحمن الرّحیم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

اِنّا فَتَحْنا لَکَ فَتْحاً مُبیناً لِیَغْفِرَ لَکَ اللهُ ما تَقَدَّمَ مِن ذَنبِکَ وَ ما تَأَخَّرَ وَ یُتِمَّ نِعْمَتَهُ عَلَیْکَ وَ یَهْدِیَکَ صِراطاً مُستقیماً وَ یَنصُرَکَ اللهُ نَصْراً عَزیزاً.
Mi smo ti, uistinu, jasnu pobjedu dali, da bi ti Allah oprostio prijašnje i kasnije grijehe tvoje, i da bi blagodat Svoju prema tebi upotpunio, i da bi te na Pravi put uputio, i da bi ti Allah veličanstvenu pobjedu podario. (Kur'an, El-Feth 48:1–3)

Četrdeset dana prošlo je od jednog od najvećih zločina neprijatelja islama i Irana i od jedne od najtežih općih rana u historiji ovog naroda; rane bolnog šehadeta uzvišenog predvodnika Islamske revolucije, oca iranskog naroda, vođe islamskog ummeta i predvodnika onih koji traže istinu u današnjem dobu, prvaka šehida Irana i Fronta otpora, velikog Hameneija, قَدَّس‌الله نَفسَهُ‌ الزَّکیَّه (neka Allah posveti njegovu čistu dušu).

Četrdeset dana je kako je uzvišena duša našeg šehidskog Vođe, u blizini Božanske bliskosti, gost na gozbi Allahovih evlija, iskrenih i šehida, a istovremeno s njim ili nakon njega, velik broj saboraca, komandanata i boraca islama, kao i nevinih sunarodnika, od novorođenčadi starih tek nekoliko dana do staraca, također je zadobio ovu veliku milost.

Četrdeset noći i dana je kako je Uzvišeni Allah pozvao predvodnika ovog ummeta na Svoj miqat (mjesto susreta); ali ovaj put, za razliku od onoga što se dogodilo u doba Kelimullaha (Musaa), drugovi šehidskog Vođe i njegov ummet ustali su da uspostave istinu i suprotstave se neistini, te su poput čvrstih planina odoljeli Samiriju i njegovom teletu i poput užarene lave sručili se na agresore i faraone.

Četrdeset dana i noći je kako su silnici svijeta skinuli varljive i lažne maske sa svojih lica i pokazali ružno i šejtansko lice ubijanja i nasilja, agresije i laži, faraonske oholosti i ubijanja djece, despotizma i pokvarenosti.

Ali, s druge strane, četrdeset dana i noći je kako su gorljiva djeca velikog Homeinija i dragog šehida Hameneija i sljedbenici čistog Muhammedovog islama (neka je Allahov blagoslov i mir na njega i njegovu porodicu), s primjernom predanošću i hrabrošću, prisutni na trgovima, ulicama i borbenim položajima, i uprkos udarcima i štetama divljačkog napada neprijatelja, pretvorili su treći nametnuti rat u poprište epa treće svete odbrane. Svjesni i budni iranski narod, iako je pokazao da je ožalošćen velikom tugom zbog rastanka sa svojim šehidskim predvodnikom, po uzoru na neposredne baštinike Husejnove ašure, od ove rane stvorio je ep, a od žalopojke ratni poklič (redžez). Sve je to neprijatelja naoružanog do zuba bacilo u zaprepaštenje i bespomoćnost, a slobodne ljude svijeta navelo na divljenje. Ovaj put je neznanje i nerazumnost silnika učinilo da esfand 1404. godine postane početak novog poglavlja jačanja i uzdizanja imena Irana i Islamske revolucije, te da se zastava islamskog Irana uzdigne ne samo na zemaljskom prostoru naše zemlje, nego i u dubini srca onih koji traže istinu širom svijeta.

Ova prilika je dobra da se, makar ukratko, predstavi uzvišeni Vođa. Riječ je o čovjeku koji nije bio upoznat onoliko koliko je bio poznat. Svi znaju da je naš šehidski predvodnik bio pravnik (fakih) koji poznaje svoje vrijeme i pronicljiv, neumorni borac (mudžahid), čvrst i postojan poput planine, učenjak koji radi po svom znanju i odan Gospodaru (rabbani), čovjek zikra, noćnog namaza (tehedždžuda) i ponizne molbe pred Božanskim pragom i obraćanja svetim ličnostima Bezgrješnih (neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih), te da je iz dubine duše vjerovao u Božija obećanja. Među njegovim drugim osobinama bili su ljubav prema Iranu i neprekidno nastojanje za što većom nezavisnošću dragog Irana, uz što je naglašavao jedinstvo riječi i nacionalnu koheziju. Proveo je cijeli život u nastojanju da uspostavi islamski poredak i osigura njegovu čvrstinu i opstanak, a istovremeno mu se islamska republika bez naroda činila besmislenom. Uz autoritet i čvrstinu, posjedovao je obilnu suptilnost u mišljenju i pogledu na stvari. Posebnu pažnju posvećivao je potencijalima zemlje, naročito mladima. Pridavao je važnost nauci i tehnologiji i napretku koji se na njima temelji. Posebno je cijenio časne porodice šehida, ratne invalide i drage samopregornike. U raznim oblastima imao je dragocjeno i bogato iskustvo, ponekad staro nekoliko desetljeća, i mnoge druge osobine koje bi činile dugačak spisak. Ovih dana se u nekim medijima često govori o njegovoj umjetnosti, poznavanju umjetnosti i podršci umjetnosti. Iako ovaj element sam po sebi može dati veliku vrijednost nečijoj ličnosti, i iako je on u našem dragom Vođi zasigurno postojao u stvarnom smislu i u najvišoj mjeri, u poređenju s ostalim elementima njegovog bića i njegovim odlikama čini se malim. Ja lično znam za brojne njegove umjetnosti: jedna njegova velika umjetnost, kojoj se manje pridaje pažnja, bila je umjetnost odgoja i izgradnje društva kroz oblikovanje misli, duha i osjećanja ogromnih masa naroda i društvenih grupa.

Druga njegova umjetnost bila je svrhovito osnivanje institucija, čemu je pristupio naročito u prvim godinama svog vođstva, s pogledom usmjerenim prema dalekim horizontima.

Druga njegova umjetnost bilo je jačanje vojne strukture zemlje, čije su pozitivne učinke iranski narod spoznao i iskoristio u dva posljednja nametnuta rata. Također, moć stvaranja i inovacije u različitim dimenzijama, naučnoj, strateškoj i političkoj, bila je još jedna od njegovih umjetnosti, čiji se dio ogleda u izradi općih politika sistema. Zatim, moć stvaranja značenja kroz pravovremeno kovanje riječi i novih izraza, od kojih je svaki stvarao i nosio mnoštvo značenja i iz kojih je nastajao javni diskurs. A među njima je i umjetnost koja je proistekla iz brušenja njegove uzvišene duše u teškoćama, ispitima i iskušenjima, te zbog strpljivosti i ustrajnosti na putu istine: umjetnost predviđanja dalekih događaja, jer اَلمُؤمِنُ یَنْظُرُ بِنورِ الله (vjernik gleda Allahovim svjetlom). Ima i drugih umjetnosti koje nije moguće nabrojati u ovom kratkom osvrtu.

Sve ove umjetnosti i odlike nisu imale drugog izvora osim posebne Božije naklonosti i posebne pažnje našeg gospodara (Imama Vremena) i njegovih čistih predaka (neka je Allahov blagoslov na sve njih). Ono što je ovu naklonost i pažnju privuklo toj velikoj ličnosti možda se može sažeti u njegovom neumornom i iskrenom trudu i borbi na putu uzdizanja riječi istine. No, posebno, osim teškoća borbe protiv izdajničkog aparata pehlevijevske vlasti, on je na putu izvršavanja svoje dužnosti mnogo iskoristio i jednu drugu posebnu priliku, za koju šira javnost obično ne zna. Bilo je suđeno da mladi sejjid, koji je silno žudio za znanjem i, dakako, za djelovanjem, u vrijeme kada je njegov časni otac bio na rubu sljepoće, nakon dugih godina klečanja pred uglednim učiteljima, ostavi sve vanjske pretpostavke naučnog napretka i obećavajuće budućnosti u Kumu i, oslanjajući se na Božiju dobrotu, posveti se ocu. Božija dobrota nakon ove samopregornosti očitovala se tako što se Sejjid Ali Hamenei, prije tridesete godine života, iznenada uzdigao iz Horasana poput sunca i ubrzo postao smatran jednim od misaonih i borbenih stubova, a istovremeno je postigao značajan napredak i u uobičajenim naukama; tako da ga je u pedesetim godinama (iranskog kalendara) SAVAK nazivao „Homeinijem Horasana“. Moram naglasiti da se ovaj proces unutarnjeg i vanjskog uzdizanja te velike ličnosti nastavio i u kasnijim razdobljima. Sada, uzimajući pouku iz ponašanja velikana, a naročito takve ličnosti, vrlo je umjesno da ovu osobinu iskrene dobronamjernosti jednih prema drugima i međusobne solidarnosti učinimo svojim pravilom, jer je ta osobina, uz pouzdanje u sveobuhvatnu Božiju milost, važna razlika između onoga ko stoji pod zastavom istine i onih koji su se okupili oko zastave neistine. Zasigurno će slijeđenje takvog pravila otvoriti nebeska vrata i spustiti razne vrste Božije i nevidljive pomoći; od spuštanja kiše milosti do pobjede nad neprijateljem, pa čak i naučnog i tehnološkog napretka.

Ovih dana često se čuje kako se različite skupine dragog naroda, s pravom i sa žalom, sjećaju tog jedinstvenog čovjeka svog doba, i postepeno se ukazuje sve više strana blistavog bisera njegove uzvišene ličnosti. Također, postepeno se širi i nastojanje da se slijede određeni njegovi postupci; tako je naš dragi narod uzeo pouke iz njegove stisnute pesnice u trenutku šehadeta, i sada je ta ista stisnuta pesnica za neke postala svojevrsni zajednički simbol uvjerenja. Tako se još jednom potvrđuje da je utjecaj šehida veći od utjecaja živog čovjeka, te da je njegov snažni glas u pozivu na tevhid, traženje istine i borbu protiv nasilja i pokvarenosti zvučniji, a njegova poruka prodornija nego u vrijeme njegovog života, i da se iskrena želja ovog šehida velikog ugleda, a to je sreća ovog naroda i drugih muslimanskih naroda, približila stvarnosti više nego ranije.

Braćo i sestre, sunarodnici! Danas, i do ove tačke epa treće svete odbrane, slobodno se može reći da ste vi, herojski narode Irana, bili konačni pobjednici na ovom poprištu.

Danas je pred očima svih postala jasna zora uzdizanja Islamske Republike kao velike sile i klizanja oholih sila niz padinu slabosti. Ovo je nesumnjivo Božija blagodat koja je darovana iranskom narodu zahvaljujući krvi našeg šehidskog Vođe i ostalih šehida u krvlju natopljenim ćefinima, nevinih sunarodnika i uvelog cvijeća škole Šadžare Tajjibe u Minabu, nakon obraćanja i poniznih molbi svih pripadnika naroda pred Božanskim pragom i njihovog borbenog prisustva na trgovima, u četvrtima i džamijama, te zbog nesebičnog, nenametljivog i iskrenog samopožrtvovanja boraca islama spremnih na smrt u Korpusu, vojsci, policiji (FARAJA), među neznanim vojnicima i graničarima. I ovu blagodat, kao i svaku drugu, treba zahvalom propratiti kako bi opstala i rasla, jer لَئن شَکَرتُم لَأزیدَنَّکُم (Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zaista, još više dati; Kur'an, Ibrahim 14:7). Praktična zahvalnost za ovu blagodat jeste neprekidan trud da se dosegne snažan Iran.

Ono što se u ovom trenutku čini nužnim za ostvarenje ovog slogana i strateškog cilja šehidskog Vođe jeste nastavak prisustva našeg dragog naroda, kao u četrdeset dana koje su ostavili za sobom. Ovo prisustvo je važan stub položaja u kojem se moćni Iran sada nalazi.

Stoga, nakon objave odluke o pregovorima s neprijateljem, ne treba misliti da prisustvo na ulicama nije potrebno. Naprotiv, ako je, pretpostavimo, nužno došlo vrijeme zatišja na vojnom bojištu, dužnost svih ljudi koji imaju mogućnost da budu prisutni na trgovima, u četvrtima i džamijama čini se težom nego prije. Zasigurno vaši povici na trgovima utječu na ishod pregovora; kao što je i zadivljujući i rastući milionski broj kampanje „Džan fada baraje Iran“ (Život dajem za Iran) jedan od utjecajnih elemenata na ovom polju. Allahovom, Blagoslovljenog i Uzvišenog, dozvolom, zahvaljujući ovim ulogama i njihovom nastavku, perspektiva koja stoji pred iranskim narodom najavljuje mu pojavu veličanstvenog i blistavog doba, ispunjenog ponosom, dostojanstvom i blagostanjem. Kada je naš šehidski Vođa preuzeo vođstvo, sistem Islamske Republike bio je poput mladice na koju su se sručile brojne rane od neprijatelja islama i Irana, i koja ih je, dakako, sve dobro podnijela. Ali kada je, nakon gotovo 37 godina, napustio položaj vođe ummeta, iza sebe je ostavio lijepo stablo čiji je korijen čvrst, a grane i lišće bacaju hlad na važne dijelove regije i svijeta. Put ka ostvarenju „što snažnijeg Irana“ vodi kroz jedinstvo različitih slojeva društva, koje je on stalno naglašavao. Značajan dio tog jedinstva ostvaren je u ovih četrdeset dana: srca ljudi su se zbližila, led između različitih slojeva s različitim opredjeljenjima počeo je da se topi, svi su se okupili pod zastavom domovine, a iz dana u dan raste i broj i kvalitet tog okupljanja. Mnogi od onih koji još nisu dosegli takvo prisustvo srcem su uz okupljene na trgovima i dijele s njima istu riječ.

Ovih dana mnogi doživljavaju civilizacijski pogled usmjeravajući oči prema dalekim horizontima i stvaraju sebi sliku koja nije izmišljena, nego se oslanja na stvarnosti sadašnjosti i budućnosti. To je osobina koja se donedavno mogla vidjeti kod malog broja ljudi na čijem je čelu bio šehidski Vođa. Tako svaki posmatrač shvata brz i čudesan rast ovog naroda, i nije bez razloga što ovih dana poznatom mudracu našeg doba i uzvišenom pravniku, kada vam govori o ovom svojstvu, više puta knedla u grlu zastane i prekine mu riječ.

Ovom prilikom poručujem južnim susjedima Irana da ste svjedoci jednog čuda. Zato gledajte ispravno, shvatite ispravno i stanite na ispravno mjesto, i budite sumnjičavi prema lažnim obećanjima šejtana. Mi još uvijek čekamo odgovarajuću reakciju s vaše strane kako bismo vam pokazali svoje bratstvo i dobronamjernost. To se neće dogoditi osim ako se okrenete od oholih sila koje ne propuštaju nijednu priliku da vas ponize i iskorištavaju. Neka svi znaju: Allahovom, Uzvišenog, dozvolom, mi zasigurno nećemo ostaviti na miru zločinačke agresore koji su napali našu zemlju. Zasigurno ćemo tražiti odštetu za svaku nanesenu štetu, krvarinu za šehide i odštetu za ratne invalide ovog rata, i zasigurno ćemo upravljanje Hormuškim moreuzom uvesti u novu fazu. Mi nismo željeli niti želimo rat, ali se ni na koji način nećemo odreći svojih legitimnih prava, i u tom pogledu cijeli Front otpora posmatramo kao jedinstvenu cjelinu.

U ovoj fazi, sve do trenutka dok ne dobijemo ono što nam pripada, prvo, neka se svi pripadnici naroda trude da vode računa jedni o drugima, kako bi nestašice, koje su prirodna posljedica svakog rata, što manje opterećivale različite slojeve. Dakako, ove nestašice, kojih je ponekad mnogo više na suprotnoj strani, zahvaljujući naporima vaše braće i sestara u vladi i drugim institucijama, u znatnoj mjeri su stavljene pod kontrolu.

Drugo, nužno je čuvati naše uši, koje su prozor uma i srca, od medija koje podržava neprijatelj ili koji su s njim usklađeni. Ti mediji zasigurno ne žele dobro zemlji i narodu Irana, i to je više puta dokazano. Stoga, ili se u potpunosti odreknimo susreta s njima i njihovog korištenja, ili barem prema svemu što nude postupajmo s velikom sumnjom.

Treće, iako dragi narod, s okončanjem perioda zvanične žalosti zbog šehadeta svog uzvišenog Vođe, skida odjeću žalosti, on u svojoj duši i srcu održava živom čvrstu odlučnost da osveti njegovu čistu krv i krv svih šehida drugog i trećeg nametnutog rata, i stalno će iščekivati njeno ostvarenje.

Na kraju, obraćajući se našem gospodaru (neka Uzvišeni Allah ubrza njegovo časno pojavljivanje), izjavljujem da mi, s vjerom u Uzvišenog Allaha i obraćanjem Bezgrješnim imamima (neka je Allahov blagoslov i mir na njih), i slijedeći primjer našeg šehidskog Vođe, stojimo pod vašom zastavom nasuprot frontu nevjerstva i oholosti, i da smo na tom putu dali dragocjene šehide iz različitih slojeva za čast i nezavisnost zemlje i uzdizanje islama i Islamske revolucije, i pretrpjeli i druge gubitke. Sada se svim svojim bićem nadamo vašoj posebnoj dovi za odlučnu pobjedu nad neprijateljem, kako za pregovaračkim stolom, tako i na bojnom polju, i nadamo se da ćemo što prije i mi i naši neprijatelji vidjeti njen čudesni učinak, ako Bog da.

والسّلام علیکم و رحمةالله و برکاته
Neka je mir na vas, i Allahova milost i Njegovi blagoslovi.
Sejjid Modžtaba Hosseini Hamenei, 20. farvardin 1405.